LAWLife intervju

„Zlo činiti od zla se braneći,

tu zločinstva nema nikakvoga“.

Mudre reči izgovorio je Petar II Petrović Njegoš pre skoro 10 godina kada vladavina prava i poštovanje ljudskih prava nisu bila u dovoljnoj meri prepoznata u Crnoj Gori. Mudre misli mogu se primeniti i u današnjem vremenu kada su vladavina prava, ali i poštovanje ljudskih prava osnov savremenog društva ili bi to tako trebalo da bude.

„Kad nepravda postane zakon,

otpor postaje obaveza“.

U duhu demokratije i poštovanja ljudskih prava i sloboda ovako je govorio Tomas Džeferson, jedan od osnivača, ali i predsednik Sjedinjenih Američkih Država pre skoro 250 godina.

LAWLife portal za pravo i privredu predstavlja sagovornicu iz Crne Gore koja je uspela da se uzdizne iznad situacije i preduzme odgovarajuće korake i postupke u cilju zaštite prava i pravde, ali i zaštite advokature u celini.

Čast, a pre svega veliko zadovoljstvo je što možemo da najavimo intervju sa advokaticom Mirjanom Pajković, koja je imala dovoljno hrabrosti, časti, dostojnosti i stručnosti da javno istupi i zaštiti osnovna ljudska prava i omogući pravo na odbranu običnom čoveku i da ujedini već dovoljno podeljeno društvo, ali ne i predstavnike Advokatske komore Crne Gore.

Mirjana, na početku, da li možete da nam kažete šta odlikuje dobrog advokata i šta je to što jedan advokat može da učini da bi doprineo podizanju ugleda advokature:

Dobar advokat je u sudnici, u postupku, na istoj strani sa sudijom i tužiocem:  – na strani ISTINE, on zastupa pravdu. Uloga advokata je najuzvišenija, ali i najteža, a to je da do najskrivenijih detalja, razjasni određenu sitiuaciju kako bi zadovoljenje pravde našlo svoj put donošenjem pravilne u zakonu zasnovane odluke.

Ujedno veličina branilačkog poziva je u tome da budemo uz svog branjenika i da na sebi osjetimo šta znači biti usamljen u svojoj borbi, izložen bijesu i  ogorčenju sredine u kojoj se nalazi.

Kada pričamo o nezavisnoj advokaturi. Da li je to mit ili realnost? Nezavisna u smislu da ne zavisi od izvršne vlasti, političkog uticaja te da advokati nemaju svog poslodavca koji diktira radne obaveze i radno vrijeme  i službeničku poslušnost - da, ali jako je bitno nezavisnost shvatiti na pravi način.

Svi smo mi samo zavisni od poštovanja zakona, a nezavisnost mora biti uobličena u vladavini prava, jer u suprotnom to nije nezavisnost već samovolja.

Advokatura, kao nezavisna i samostalna profesija na najbolji mogući  način nam pruža mogućnost da iskažemo jednu od najvrednijih ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u zavisnosti od određene situacije, a samim tim i pravo na izbor, odnosno profilisanje sopstenog puta u poslu. U konačnom da bismo zaista bili nezavisni moramo poštovati zakon.

Zakon o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga usvojen je 2019. godine, a stupio je na snagu 1. januara ove godine. Između ostalog, Ustavom Crne Gore propisano je da pravnu pomoć pruža advokatura, kao nezavisna i samostalna profesija. To je ujedno i stav Advokatske komore Crne Gore koji se ističu da advokati ne pružaju usluge već pravnu pomoć.

Advokaturu svakako ne možemo izjednačiti sa privrednim društvima koji prodaju prizvod ili uslugu po tržišnim zakonima.

Takođe, nesporno je da treba sačuvati institut advokatske tajne koji bi mogao biti narušen prilkom inspekcijske kontrole.

Međutim, ipak mislim da ne treba praviti bespotrebnu dramu oko toga iz razloga što i inspektore obavezuje poslovna tajna i moramo imati uzajmno profesionalno povjerenje.

Takođe, mislim da je neprimjenjivo izdavanje fakture za svaku preduzetu radnju neposredno prije izvršenja pa je svakako neophodno naći model za primjenu.

Sa druge strane, pak prihvatanje civilizacijskih tekovina, napredovanje u vladavini prava i poštovanje zakona i po pitanju fiskalizacije na neki način može uzdići advokaturu kao uglednu profesiju i esnaf čiji rad se vrednuje i poštuje.

U Crnoj Gori postoji jedna ne baš etička praksa „prikupljanja predmeta“ i animiranje klijenata nuđenjem besplatnog zastupanja u sporovima male vrijednosti protiv države. U tim sporovima akcenat je na troškovima postupka kao i kod radnih sporova kada se nameću neopravdani troškovi razdvajanjem tužbi na što manje vremenske period.

Mislim da takva praksa nema budućnost ni u zemljama u regionu pa ni u Crnoj Gori. 

Znate, Nekada su naši djedovi dio svog vremena i radne snage izdvajali za pomoć pri izgradnji puteva i pruga kojima se i danaskrećemo, a mi  u modernom dobu plaćanjem poreza od svoje zarade, doprinosimo jačanju nacionalne ekonomije i na taj način podižemo standard stanovništva tako da moj lični stav nije strogo protiv fiskalizacije, ali po opšte prihvatljivom modelu.

Da li je opravdan štrajk predstavnika advokature u Crnoj Gori?

Advokatski tim koji je vodio priču o štrajku je bio loš. I marketinški i u teroriji i praksi. Advokati koji su javno istupali nijesu bili ubjedljivi i nijesu privukli medijsku pažnju niti razumijevanje javnosti. Prvenstveno iz razloga jer su nastupili sa pozicije štrajka koji su još i učinili prisilnim i obaveznim, a tek onda kasnije izašli sa stavom da se zapravo ne može primjenjivati Zakon o štrajku već da se radi o obustavi rada.

Kampanja je išla u pogrešnom smjeru i samo je izazvala negativne rekacije kod građana jer se stvorilo mišljenje da ne želimo da platimo porez državi, što naravno nije tačno.

Dešavalo mi se da me zovu klijenti, da njihova prava trpe, da se nude da plate dodatnu cijenu samo da počnemo da radimo ono za šta smo predodređeni – da rješavamo pravna pitanja.

Mislim da je postojao niz drugih razloga što se tiče donošenja zakona u Crnoj Gori koji nijesu u prihvatljivi građanstvu kada su advokati trebali da reaguju jedinstveno, ali to nijesu učinili.

Obustava rada je nanijela najviše štete advokatima i u materijalnom smislu, ali i po pitanju ugleda, koji su pokazali samo jedinstvo koje bez jake strategije i istrajnosti nije dao očekivane razultate. Do ovakvog protokola i pregovora je moglo doći i bez obustave rade.

Ovakav način borbe za naša prava meni lično nije opravdan, jer mi smo pravnici, kao advokati trebali bi biti i nadpravnici među ostalima i malo je tužno da se za svoja prava borimo obustavom rada ili štrajkom, a ne pravnim putem.

Nismo mi radnici preduzeća u stečaju ili obespravljeni građani, naše najjače oružje treba da bude zakon i pravni poredak države, a ako je zakon loš, onda treba da se borimo da ga mijenjamo pravnim putem.

Da li svi građani imaju pravo na pružanje pravne pomoći i pravo na odbranu?

Pravo na odbranu je osnovno pravo svakog čovjeka. Oduzimanje ovog prava odnosno njegovo neomogućivanje je jednako linču.

Nedopuštanje licu  „jednakost oružja“, odnosno mogućnost da iznese svoju odbranu nezamilsivo je u bilo kojoj državi ili zajednici koja poštuje elementarna pravna pravila, ali i ljudska prava.

U tom smjeru advokati imaju čast da upravo oni brane pravo na život, slobodu, dostojanstvo, ugled, pravo na pravično suđenje i pristup pravdi.

Častan poziv i težak teret.

Koga nikada ne biste branili?

Nikada ne bih branila lica koja su osumnjičena za teška djela protiv državnog uređenja, odnosno krivična djela protiv čovječnosti i drugih dobara  zaštićenih međunarodnim pravom ako bih imala ubjeđenje da je to lice ili grupacija zaista počinilac.

Ovo iz razloga, jer takvim djelima ostaju ožiljci i posledice cjelokupnom društvu i državi kroz istoriju čiji narodi nose žig sramote, razdora, netrpeljivosti tuđih nepočinstava kroz generacije.

Da niste branili osumnjičenog za ubistvo, da li bi se on pustio na slobodu?  

Da nisam preuzela zastupanja mislim da bi iz Crne Gore u okruženje i svijet otišla ružna slika, a to je da pravni sistem ne funcioniše i da građanima ne možemo obezbijediti vladavinu prava, sigurnost, zaštitu i sporovođenje pravde, a ako zavisi to od mene ja to ne želim.

Zbog ozbiljnosti posledice koja je nastupila svako prepuštanje slučaju u ovoj situaciji i djelovanje na način „ja neću, nek vide kako je bez mene“, po mom mišljenju, moglo bi da dovede do većih tragedija.

U saznanju sam da je postojala mogućnost samostalnog organizovanja građana u vidu protesta ispred nadležnih institucija pa je pitanje da li bi i sigurnost osumnjičenog bila ugrožena.

U Zatvor, pritvor, istragu ili na slobodu nas ne „šalju“ ni sudija ni tužilac, a ponajmanje advokat.

Tamo smo zbog u postupku utvrđenih činjenica na osnovu kojih smo oglašeni krivim ili oslobođeni. Ne zaboravite da sklanjanje sa slobode u određenom trenutku ima i jako značajan psihološki momenat posebno kada su djela protiv života i tijela u pitanju. 

Da li ste svojim postupcima štitili pravni poredak države, vladavinu prava i ljudska prava i da li mislite da ste uspeli u tome?

Učinila sam ono što je bilo do mene, a zajedno sa ostalima sam uspjela.

Temelj pravne države je poštovanje zakona, njegova primjena i jednakost svih pred zakonom. Što smo jači u tom temelju, snažniji samo i kao društvo i vrijedni poštovanja u svijetu vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Advokatura je jedna od nosećih stubova tog temelja, karika koja je neophodna za funcionisanje pravnog poretka u jednoj državi tako da sam ja postupila onako kako sam bila dužna u skladu sa Ustavom i Zakonom.

Takođe, stavili ste javni interes ispred privatnog interesa. Da li se nakon hajke predstavnika advokature, pratnje policije i sličnih stvari kajete zbog svega?

Apsolutno se ne kajem, jer poziv advokata osim potrebnog znanja i obrazovanja, poznavanja prava i logike  traži i odvažnost i građansku hrabrost , savjesnost , ali i moralnu čestitost i odvažnost.

Ovo je bila situacija koja je zahtijevala pokazivanje ovakvih osobina od strane advokata. Javni interes je interes i dobro svih nas, jer svi smo građani, ljudi, uživaoci osnovnih ljudskih prava pa tek onda profilisani u određene profesije.

Lično, prije bih pocijepala pravosudni i bacila svoj pečat nego nanosila štetu pravnom sistemu države u kojoj živim i radim.

S profesionalne strane gledano, ne znam šta drugo treba da uradi advokat kada dobije poziv da radi osim onoga na šta ga je obavezala i Advokatska zakletva, a to je da se stalno i stvarno bavi advokaturom.

Kada Advokatska komora Crne Gore u svojoj odluci navodi da ste teže povredili dužnosti advokata kroz Statut Advokatske komore i Kodeks profesionalne etike advokata, kakav je Vaš stav povodom toga?

Moj stav je da je svaki sud dužan pa i Disciplinski sud Advokatske komore Crne Gore da sudi po Zakonu, uz poštovanje svih procesnih pravila postupka i na osnovu spisa koji se nalaze u predmetu.

Disciplinski sud Advokatske komore Crne Gore to nije učinio u mom slučaju. Ja sam svom klijentu omogućila pravo na odbranu. Upravo je pravo na odbranu, jedno od osnovnih ljudskih prava koje je štićeno Evropskom konvenijom o ljudskim pravima, zatim prisustvovala sam saslušanju i izjavila pravne ljekove. Takođe, imala sam i namjeru da ga posjetim u istražnom zatvoru.

Ako Advokatska komora Crne Gore i druge kolege misle da sam trebala da uradim nešto drugo neka to javnosti saopšte, obzirom da zakon ne propisuje druga pravno dozvoljena sredstva.

Advokatska komora Crne Gore, Disciplinski sud pri Advoktskoj komori Crne Gore, druge kolege i javnost mogu da budu sigurnu da mojim postupanjem neće dočekati da činim zakonom zabranjene radnje, ni kao čovjek, ali ni kao advokat. Naprotiv, svi mogu biti sigurni da su moja činjenja i postupanja u skladu sa pravnim poretkom države i da kroz svoj lični i profesionalni razvoj isključivo doprinosim poštovanju, pre svega, ljudskih prava, ali i vladavini prava uopšte.

Advokati nisu i ne treba da budu saučesnici i pomogači u vršenju i prikrivanju krivičnog djela niti da vrše ometanje pravde.

Zamislite da mi stavljaju na teret da sam svojim (pozitivnim) djelovanjem narušavala ugled ostalih advokata koji nijesu postupili kao ja, iako se nigdje ne navode bilo čija imena.

U toku svih dešavanja, da li ste naišli na osudu ili podršku kolega?

Ne znam da li je osuda kolega bila velika, ali bučna jeste.

Ta buka nije poštedjela ni predstavnike Vlade, Organe policije, ni Državnog tužilastva, a kasnije ni Upravog suda.

Takvim postupkom neke kolege pale su na ispitu kolegijalnosti, a za mnoge od njih slobodno ću reći da su pali na ispitu poštovanja etike, dostojnosti, kulture i morala obzirom da se mjesecima nakon mog zastupanja u grupi Advokati CG razmjenjivale poruke neprimjerenog sadržaja sa elementima rodno zasnovanog nasilja seksističim i uvredljivim komentarima.

Sa druge strane, podršku su mi pružile starije, profesionalno ostvarene kolege, ali i brojni predstavnici važnih institucija u državi. Hvala im na tome.

Da li su odluke Upravnog odbora Advokatske komore jednoglasne i da li su kolege koje su glasale za suspenziju promenile svoje mišljenje?

Prva odluka o suspenziji bila je jednolasna i ja sam je prihvatila očekivano, kao preventivno djelovanje da ne bih eventualnim daljim radom nanosila štetu obustavi rada.

Ipak, upravo je prva odluka o suspenziji bila nezakonita.

Drugu odluku o suspenziji smatram iznuđenom i skandaloznom, sumnjam da se Upravni odbor nije ni sastajao, jer su mi rješenje poslali mejlom tek kada sam ih ja podsjetila da sada ne postoje zakonske smetnje da radim.

Ne znam ko su ti članovi Upravnog odbora, neke koje znam otvoreno iznose javne stavove o meni, narušavajući mi ugled i degradirajući me kao profesionalca pa smatram da nijesu mogli odlučiti objektivno.

Poznato mi je da je predsjednik Advokatske komore Crne Gore bio drugačijeg stava kako o događaju tako i o mojoj sankciji, ali je ipak potpisao odluku.

Kakav je sud javnosti?

Javnost je moja najbolja odbrana i najveća podrška.

Na mnogim portalima se dešavao da nema nijednog ili vrlo malo negativnih komentara, što je zaista rijetkost u današnjem vremenu brojih spinova, botova i lažnih profila.

Oni su me inspirisali da napravim zbirku svih tih komentara podrške na 100 strana koja je ujedno bila i moja odbrana, ali i poklon Advokatskoj komori Crne Gore.

Jedna od najdirljivijih poruka koje sam dobila  je „ovim potezom vraćate vjeru u pravdu i viteško ljudsko dostojanstvo“.

Dobili ste podršku od određenih predstavnika izvršne vlasti. Koliko Vam ta podrška znači? 

Ta podrška mi prija i znači zato što mi je to signal da se u Crnoj Gori vrednuju hrabri i čovječni postupci.

Podrška je neophodna, jer pojedinci koji se svojim ličnim primjerom odupiru stegama retrogradnog sistema, koji djeluju samostalno i nezavisno, brane svoje stavove, a sve u cilju stvaranja pravednijeg društva ne treba da ostanu usamljeni u svojoj borbi čija je pobjeda u stvari pobjeda svih nas.

Advokatska komora Crne Gore ističe da je nedopustivo da se predstavnici izvršne vlasti mešaju u poslove advokature, a sa druge strane žele da sa upravo tim istim predstavnicima advokature reše problem oko donetog Zakona o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga. Da li je takva reakcija kontradiktorna ili jednostavno advokaturi u Crnoj Gori odgovara da se selektivno štite prava advokata, odnosno da se štiti advokatura u celini, a ne pojedinačno?

Smatram da jezik ucjene i blokiranje pravosudnog sistema nije pravi način rješavanja problema.

Neki advokati pojedinačno, svojim javnim istupima nisi pokazali dužno poštovanje prema predstavnicima izvršne vlasti već su ih komentarisali neprimjerno, uvredljivo i pravili karikature podrugljivog karaktera.

Ipak, glas razuma, tolerancija i fleksibilnost sa jedne strane i nenadoknadive štete posledice po egzistenciju advokata zbog obustave rada našle su zajednički jezik kako bi pregovori opočeli.

Dozvolite mi da iznesem svoj lični stav da je postojalo mnogo više razloga za „pobunu“ advokata, a to su prije svega određeni zakoni koji direktno negativno utiču na značaj advokature.

Takođe, ističem da nije bilo ni jedinstva i izražene želje za očuvanje advokature u cjelini.

Kažu da je pravda spora, ali dostižna. U Vašem slučaju Upravni sud ekspresno je ukinuo presudu Disciplinskog suda Advokatske komore Crne Gore kojom Vam je zabranjeno bavljenje advokaturom na period od 6 meseci. Kakav je osećaj posle odluke Upravnog suda?   

Osjećaj zadovljenja pravde je neuporediv sa bilo kojim drugim osjećajem.

Shvatila sam da nema čega da se bojim, jer ima pravde zaista ima. Jer kolika god da je moć, sila i prinuda koju je Upravni odbor pokazao prema meni - bez pravde su nemoćni i slabi. Mnogo sam plakala.

Kakvo je tumačenje Upravnog suda?

Upravni sud je našao brojne nepravilnosti u rješenju Disciplinskog suda Advokatske komore Crne Gore koje je sačinjeno na jednoj stranici.

To je skandalozno s obzirom da je 7 (sedam) lica , kvalifikovanih kao pravno stručna donijelo takvo rješenje.

Prije svega, kaznili su prije nego što su prikupili dokaze na osnovu kojih me kažnjavaju, nijesu mi omogućili pravo žalbe, sudu nijesu objasnili koje drugostepni organ, a kasnije su zaključili da ga ipak nema.

Sud navodi da nijesu ispoštovali Zakon o Advokaturi, ali ni osnovna pravila Upravnog postupka.

Između ostalog, sudija upućuje na povredu prava na pravično sudjenje i sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, ali i kao nebitno ocjenjuje navode koji su dati u odgovoru na tužbu da sam glasala za obustavu rada.

Prosto zvuči neverovatno, da u državi u kojoj je pre izvesnog vremena smenjen ministar pravde i u državi u kojoj je veliki broj institucija paralisan i gde postoje ozbiljne kritike iz Evropske Unije u oblasti pravosuđa, postoji problem koji se zove Mirjana Pajković. Da li je advokatica Mirjana Pajković jedini problem u pravosuđu i  Crnoj Gori s obzirom da Vas je Advokatska komora Crne Gore ponovo suspendovala?

Upravni odbor i Advkotska komora bi u ovom trenutku imperativno trebala da se bavi pregovorima sa izvršnom vlašću, a ne ličnim obračunom sa bilo kojim pojedincem.

Ja sam najljepši mogući i profesionalni način istakla bitnost i značaj advokatske profesije i koliko je bitno da i mi advokati budemo zadovoljni u državi u kojoj radimo.

Lijepo bi bilo da su me podržali i prihvatili, jer bi u zajedničkom timu mogla  mnogo da doprinesem, ako to ne onda bi makar bilo korektno da mi ne brane rad, diskredituju me i urušavaju ugled s obzirom da nisu komentarisali, osuđivali niti pokretali disciplinski postupak protiv kolege koji je takođe u vrijeme obustave rada preuzeo zastupanje mog klijenta nakon mog razrešenja.

Kao advokatica i član Advokatske komore u narednom periodu, ukoliko mi dozvole isplanirala sam niz aktivnosti koje će pomoći da se advokati u javnom mjenju predstave onakvi kakvi bi trebali da budu, uzvišeni, časni, dostojni i s posebnim darom, ali i humani.

Voljela bih da dobijem priliku da to predstavim čitaocima i posetiocima LAWLife portala za pravo i privredu.

Između ostalog, problemi u pravosuđu Crne Gore su

• neukladjenost Zakona o izboru državnih tužilaca i sudija sa stanjem i društvenim prilikama u državi. Iako su preporuka Evropske Unije i u skladu sa njima ipak daćete mi slobodu da kažem da nijesu iste oklonosti u svim zemljama Evrope pa samim tim moramo voditi računa usklađenosti i primjenivosti. Prilikom prihvatanja preporuka sa međunarodnih adresa moramo budno voditi računa o nacionalnim interesima, braniti ih i naći najbolji model primjene. Ovdje u prvom planu mislim da Crna Gora kao društvo nije bila spremna za brisanje krivičnog djela uvreda i kleveta i da izbor sudija na nivou države odvraća mlade ljude porodične da budu birani iz razloga, jer postoji mogućnost da će morati da promijene mjesto boravka, napuste porodični dom ili putuju u druge gradove.

• pravni stavovi Vrhovnog suda Crne Gore, iako su često u suprotnosti sa zakonom imaju jacu pravnu snagu od samog Zakona

• u ZPP- u su propisana rješenja po kojim se stranke prije nego pokrenu postupak pred sudom obavezuju da pokrenu postupak medijacije - mirenja. tzv. "Obavezno mirenje". Sam pojam „Obaveznog mirenja“ je kontradiktoran, jer ako je neko na nešto obavezan onda volja nije od presudnog značaja. U konačnom, posao advokata nije da miri.

• prilikom odlučivanja o troškovima postupka sudovi ne poštuju odredbe AT, već sud na osnovu svog uvjerenja odlučuje za koje radnje će se stranci priznati troškove, a za koje ne. Prilikom postavljanja branioca po službenoj dužnosti, kao i privremenog zastupnika, ne poštuje se spisak advokata Advokatske komore Crne Gore, niti se može vršiti kontrola poziva od strane tuzilaštava, sudova i drugih državnih organa, jer ne postoji transparentnost, a i kontrola javnosti.

• neki mediji, političke partije, aktivisti na društvenim mrežama, nvo aktivisti vrše neprimjeren pritisak na sud i tužilaštvo svojim reagovanjima na odrđene javnosti interesantne postupke bez shvatanja i pravnog tumačenja zakona što stvara loš ambijent za rad i donošenje odluke.

• Dozvoljava se upis u advokaturu odmah nakon penzionisanja sudija ili tužilaca, što pored ne fer konkurentnosti otvara i pitanje mogućnosti zastupanja u određenom postupku. Takođe i ne vođenje računa od strane Advokatske komore Crne Gore da li neka lica ispunjavaju načelo dostojnosti zbog ranije osuđivanost za teška krivčna djela.

• Advokati nemaju pravo da sastavljaju i ovjeravaju ugovore, već samo notari.

• Smatram neophodnim uvođenje krivičnog djela napad na službeno lice advokata u vršenju svog poziva. Ovo iz razloga, jer su advokati veoma često žrtve nasilja i uništavanja imovine, od strane suprotne strane ili nezadovoljnog klijenta, ali i žrtve međusobnih obračuna kriminalnih grupa.

• Jako loši čak i neprihvaljivo loši uslovi rada u većini sudova i tužilaštava u smislu infrastrukture gjde se ne mogu obezbijediti uslovi prije svega sigurnosti pa tek onda komfora, odnosno dovoljne udaljenosti između lica; alarmantno zabrinjavajuća stanje neobezbijeđenosti sigurnosti lica u postupku u sudnici, jer u većini osnovnih sudova i tužilaštava nema senzornih kontrola, a policijski nadzor je nedovoljan.

• Neophodne izmjene zakona u smjeru obavezne odbrane, odnosno da u konkretnom slučaju  obustava rada advokata ne smije ugrožavati život i zdravlje ljudi i nanositi štetu velikih razmjera.   

Da li je Advokatska komora Crne Gore nastavila sa očigledno nesavesnim, pa i nezakonitim postupanjem prema Vama i da li je možda jedan od razloga što ste svojim časnim postupanjem koji su potvrđeni kroz odgovarajuću odluku Upravnog suda uspeli da stanete na put Advokatskoj komori?

Mogla sam da shvatim da su prilikom donošenja prvog rješenja o suspenziji bili pod pritiskom kolega, strahom da bih mogla da nanosem štetu obustavi rada i da je postojala potreba za kažnjavajem neposlušnog pojedinca.

Sada kada su to učinili drugi put, svjesno i namjerno se oglušujući o instrukcije Upravnog suda, nepoštujući sudsku odluku, kažnjavajući me  zbog kršenja odluke koja u trenutku donošenja rješenja o suspenziji nije na pravnoj snazi, nameće mi se pitanje ko su i na kakav način predstavljaju advokaturu sadašnji članovi Upravnog odbora.

Da li postoje i koje su aktivnosti koje je ovaj sastav preduzeo u prethodnom periodu kako bi predstavio i izdigao na nivo visine koju zaslužuje naša profesija, ali i neizbježno koja je svrha ponovo mi zabraniti rad ako je prekinuta obustava rada te da li je moguće da bilo kom iz Advokatske komore Crne Gore predstavlja zadovoljstvo da egzistencija njihove koleginice bude ugrožena.

Da li je ovo nastavak pritiska na slobodnu i nezavisnu advokaturu i kako tumačite postupanje Advokatske komore Crne Gore?

U našoj prefesiji važi pravilo AUDIATUR ET ALTERA PARS.

Ono vodi ka istini, ali i nalaže pravilo poštovanja sagovornika, odnosno suparnika. Sasvim je prihvatljivo i u redu da imamo suprotna mišljenja, da se argumentovano suprotstavljamo međusobno, ali postoji granica „advokati ne smiju napadati više nego što to zahtijeva uspješno vođenje spora“.

Nas treba da okuplja pravda i da otklanja nesuglasice među nama.

Nisam sigurna da se do zadovoljenja pravde dolazi pritiskom, prisilom, nezakonitim rješenjima i nepoštovanjem odluke suda.

Sve i da nastave sa napadima na mene neće me ukalupiti u njihov kalup, niti napraviti od mene ono što su oni - nekoga ko postupa bez poštovanja tuđeg mišljenja i stava.

Moraju znati i da su upravo različitost u djelovanju i pogledu na određenu situaciju bogatstvo naše profesije, koju oni ovakvim postupcima žele da svedu na nivo slijepe poslušnosti.

Ako smatraju da advokati zarad ostvarivanja svojih ličnih i Ustavom zajemčenih prav treba da budu saučesnici i pomagači u izvršenju ili prikrivanju krivičnog djela ili da vrše ometanje pravde, neka nam to javno saopšte jer ovakvim postupkom prema meni Upravni odbor Advokatske komore Crne gore gazi sve civilizacijske tekovine i sva dostignuća ostvarena na putu vladavine prava.

Za kraj, da li bi advokatica Mirjana Pajković postupila identično?

Postupila bih identično.

Moć se ne pokazuje odbijanjem kada je neophodno već upravo suprotno pružanjem pomoći.

Mi, advokati, smo neophodni pravnom sistemu i ne smijemo sami sebe isključivati zbog ličnih nezadovoljstava.

Čak i ukoliko bih svojim javnim djelovanjem još više iznudila odluku Advokatske komore Crne Gore da mi trajno zabrani bavljenje advokaturom, ja obećavam da ću se i dalje baviti istim poslom – služiću pravu, čuvati duh zakona i njegovu primjenu, služiti  pravdi u njenoj borbi protiv nepravde.

Foto: Redakcija LAWlife

Autor: Milan Čukić