Mnogo ljudi imalo je tu nezgodnu priliku da upoznaju Panični napad, u narodu nazvan Napad panike. Naravno izraz je leksički potpuno pogrešno konstruisan, ali kao takav je zaživeo u narodu i to je sada  prihvaćeno.

 

Hajde da otkrijemo ko tu koga uopšte napada?!

 

Panični napad svakako nije prijatno iskustvo, naročito za onoga kome se prvi put dešava. Mada i svaki ponovljeni vid istog napada nije manje neprijatan. Sam događaj, kao takav, zaista predstavlja svojevrstan težak izazov za čoveka. Svakodnevni stres, potiskivanje emocija, guranje problema „pod tepih“ i sl., upravo dovode do jednog disbalansa i inkongruentnosti pojedinca koji nije bio kadar da odgovori izazovu trenutnog života. I baš tada, kako klijenti vole da naglase - NIČIM IZAZVANO -  dolazi do paničnog napada. 

 

Zašto izraz napad panike nije dobra formulacija?

 

Odgovor je jednostavan, jer ono kroz šta pojedinac u tom trenutku prolazi je iznenadna epizoda prilično intenzivnog straha, u kojoj uopšte nema vidljive spoljašnje opasnosti. Ipak, osoba ima utisak napada i prateće telesne senzacije koje su jako uznemirujuće. Upravo zato, jer nema eksternih znakova dešavanja, ne možemo govoriti o bilo kakvom napadu. Panika nije izvan osobe, već u njoj samoj. I zato je pravilnije reći Panični napad, a ne Napad panike, kako je već uobičajeno.   

 

Važno je zato razumeti da u stvari ne postoji panični napad,

već osoba koja paniči!!!

 

Kako god ga nazvali, govorimo o vrlo intenzivnom iskustvu koje je veoma uznemirujuće i koje ljudi prepričavaju kao stanje pred smrt (infarkt ili sl.). Kod panike je angažovan simpatički nervni sistem koji inhibira rad pojedinih organa što dovodi do oduzetosti, uriniranja, defakacije ili onesvešćivanja.  

 

 

Kao mala digresija, a u vidu ilustracije naše teme, setih se jednog intervjua gde je žena želela da nauči da skače padobranom. Toga dana kada se skok događao, pred sam kraj pripreme, pomalo uplašena pitala je instruktora: „A šta ako ne budem mogla da dišem kada skočim?“ On joj je mirno rekao: „Sva sreća pa to ne zavisi od Vas!“ 

 

I baš tako, i simpatička i parasimpatička aktivnost regulisane su u našem organizmu od strane autonomnog nervnog sistema. On reguliše sve ono što se odvija automatski, bez uticaja naše volje. Tako je i naše disanje (iz primera, disanje žene koja treba da skoči padobranom) automatska radnja i odvija se bez naše volje, kao uostalom i rad našeg srca i ostalih organa. 

 

Ono što je važno znati je da Panični napad uopšte nije „uviđajan“ i počinje naglo, bez upozorenja, nekada čak i u snu, u toku vožnje, tokom poslovnog sastanka i sl. Bez obzira na ogromnu neprijatnost i različite načine ispoljavanja, važno je znati da će se svi simptomi povući za 10 minuta i da niko neće umreti od Paničnog napada. Osim velike neprijatnosti i ponekada osramoćenosti (ukoliko se dogodio pred nekom publikom! ) on nije opasan po naše zdravlje i naš život. 

 

Na žalost, svi postaju jako uplašeni jer se dešavaju neke telesne senzacije koje nisu prijatne, pa osoba onda ima kognitivne distorzije i pogrešno pripisuje značenje tim telesnim senzacijama, pa se one usled toga pojačavaju. Tako se stvara krug beznađa i jednog priličnog užasa za samu osobu u događaju. 

 

Postoje brojni načini, modeli i intervencije kojima rešavamo Panične napade veoma uspešno. Edukativni program „Komunikaciona inteligencija“  osnaživanjem naših unutrašnjih psiholoških potencijala ne daje priliku panici da zagospodari našim umom, a samim tim ni telom. Nekada je to duži proces, nekada ne, ali dobro je znati da rešenja za Panični napad ima. Tu vrstu neprijatnosti važno je uspešno kontrolisati, pa i eliminisati na kraju.

 

 

Ovog leta, tokom pandemije virusa korne, moguće je da usled neobičnih okolnosti u kojima trenutno živimo, dođe do potiskivanja emocija, iskrivljenja stvarnosti i anksioznosti. To su dobri preduslovi za nastanak Paničnog napada, ako ih praktikujemo na duge staze. Zato ne bi trebalo to raditi! 

 

Posmatrajmo svet oko nas racionalno i sa oprezom, ali bez straha.

Oslušnimo sebe i povremeno ugodimo našim unutrašnjim željama, bez obzira na eksterne okolnosti.

 

I naravno najbolji lek protiv panike i paničnih napada je fizička aktivnost. Krećite se i vežbajte jer, znamo svi već onu čuvenu: „U zdravom telu zdrav duh!

 

Ostanite uz Komunikologike u doba korone, otkrijte vaše skrivene logike i putanje kojima se kreću, a onda ih usmerite u pravcu koji će vam biti od koristi u vreme virusa korone, neizvesnosti i jedne ozbiljne, sveobuhvatne društvene krize. 

 

U nastavku za više korisnih informacija, pogledajte video snimljen u aprilu, kada je virus korona stigao u Srbiju i ugao posmatranja panike iz nekog drugačijeg ugla.

 

 

Do narednog čitanja...

 

Lep pozdrav,

 

Vaša Prof. dr Jelena Bajić