Jedna firma u inostranstvu daje pravo svojim zaposlenima na plaćeno odsustvo u trajanju od dva dana ukoliko im ugine kućni ljubimac.

 

Pretražujući ovu temu na internetu došla sam do informacija da neke zemlje čak razmatraju uvođenje nege kućnog ljubimca kao osnova za otvaranje bolovanja.

 

Prema našem Zakonu o radu, zaposleni imaju pravo na plaćeno odsustvo u ukupnom trajanju do pet radnih dana u toku godine, u slučaju sklapanja braka, porođaja supruge i teže bolesti člana uže porodice.

 

Pored toga, zaposleni po zakonu ima pravo na plaćeno odsustvo u trajanju od pet radnih dana u slučaju smrti člana uže porodice i dva uzastopna dana za svaki slučaj dobrovoljnog davanja krvi računajući i dan davanja krvi.

 

Zakon definiše i ko se tačno smatra članom uže porodice, a to su bračni drug, deca, braća, sestre, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj. Dakle, po samom zakonu, u slučaju smrti npr. babe ili dede, nemate pravo na plaćeno odsustvo.

 

Poslodavac može da odobri zaposlenom odsustvo zbog smrti srodnika koji nisu navedeni gore izričito navedeni i za druga lica koja žive u zajedničkom porodičnom domaćinstvu sa zaposlenim, u trajanju utvrđenom rešenjem poslodavca.

 

Gore nabrojano predstavlja minimum prava na plaćeno odsustvo propisanih Zakonom o radu koje svaki poslodavac mora da obezbedi zaposlenom.

 

Međutim, poslodavac može opštim aktom i ugovorm o radu da utvrdi plaćeno odsustvo u dužem trajanju, a može i da proširi krug lica, što je u praksi najčešće i slučaj.

 

Budući da se pravilnikom o radu i ugovorom o radu, zaposlenima mogu dati veća prava od onih predviđenim zakonom, teorijski, poslodavac bi mogao proširujući osnove prava na plaćeno odsustvo, da uvede i slučaj kada zaposlenom ugine kućni ljubimac.

 

 

Sa ovim se do sada nisam susrela i smatram da smo kao društvo daleko od toga.

 

Moje mišljenje je da svakako postoje situacije u kojima je zaposlenom neophodnije da koristi plaćeno odsustvo, kao što su otklanjanje štetnih posledica prouzrokovanih elementarnim nepogodama ili drugom nesrećom, polazak deteta zaposlenog u školu, porođaj člana uže porodice i slično.

 

Međutim, budući da navijam za što bolje uslove na radu, smatram da bi uvođenje ovog osnova (ukoliko je poslodavac voljan) moglo da bude samo od koristi.

 

U periodu tugovanja upitna je produktivnost zaposlenog na radu, te ukoliko nekome više odgovara da je tada kod kuće, lepo je znati da tu mogućnost i ima, a na njemu je da li će da je iskoristi.

 

U tom slučaju otvorila bi se i druga pitanja, kao što su: kako dokazati da je ovaj osnov za korišćenje plaćenog odsustva nastupio, da li se on odnosi na sve kućne ljubimce, ili samo određene, mogućnosti za zloupotrebu, itd.

 

Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala.

 

Autor: Jelena Pekez, advokat

Pravo